Studija: Zapadni Balkan će imati priličan višak električne energije

22 March 2015, SEEbiz

LONDON – Ambicije zemalja zapadnog Balkana u izvozu električne energije mogu se pokazati kao vrlo rizične, pokazuje novo istraživanje koje su, za potrebe organizacije CEE Bankwatch, proveli Sveučilište u Groningenu i konzultantska kuća Advisory House.
Autori studije pišu da zemlje imaju ambicije da postanu izvoznici energije, ali upozoravaju da bi lokalne vlade morale uzeti u obzir razvoj događaja u susjednim zemljama koji bi novoplanirane energetske objekte učinile ekonomski neodrživim, kaže se u analizi koja je u posjedu redakcije SEEbiza.

– Naime, s obzirom na konkurenciju u regiji, kao i iz Bugarske, Rumunjske i ostatke EU, za koji se očekuje da će imati značajan višak električne energije, izvozne cijene mogu biti pritisnute na niže a novoizgrađene elektrane mogle bi završiti kao nasukana imovina, navodi se u studiji pod nazivom Izvještaj o dugoročnoj ekonomskoj isplativosti gradnje novih energetskih kapaciteta za izvoz zemalja zapadnog Balkana.

Autori studije preporučuju vladama da preispitaju planove za izvozno orijentirane kapacitete proizvodnje i da same naprave ili naruče analize, povećaju regionalnu suradnju kako bi zadovoljili vrhunac potražnje. Preporučuju i mjere za smanjenje gubitaka električne energije i povećanje energetske efikasnosti u svakoj od zemalja.

– Energetski pejzaž na zapadnom Balkanu će u narednih deset godina najvjerojatnije izgledati sasvim drugačije. Kao što je i cilj da se zadovolje domaće energetske potrebe, gotovo sve vlade u regiji teže da postanu izvoznici i planiraju značajno proširenje hidroenergije i kapaciteta baziranih na ugljenu, navodi se u studiji.

Autori predviđaju da će, u slučaju ispunjenja planiranih scenarija, regija imati višak od čak 56 posto, a zemlje s najviše energije za izvoz bit će Bosna i Hercegovina i Srbija.

U izvještaju se navodi da Crna Gora ima šanse da u narednom desetljeću preokrene svoj položaj od ekstremnog uvoznika električne energije, koja je uvozila i do 50 odsto potrebnih količina, do zemlje koja će iz vlastitih izvora podmirivati cijelu potražnju.