Privredna Banka Zagreb (PBZ) je 2015. godine odobrila kredit od milijun eura za izgradnju hidroelektrane na rijeci Mrežnici. Kreditna linija je financirana od EBRD-a za poticanje održive energije. Ono što se na prvi pogled činilo kao bezopasna obnova stare mlinice u malu hidroelektranu ubrzo se pretvorilo u devastaciju vrijednog staništa.

Upoznajte rijeku Mrežnicu…

Riječ je o izuzetnoj rijeci sa raznovrsnim živim svijetom od zmije ribarice preko potočnog raka do vidre. Ako ostaneš u vodi više od nekoliko sekundi, prići će ti riba pregledati noge. U gornjem toku rijeka ima tropsku atmosferu, s bistrom plavo-zelenom vodom i bujnom vegetacijom. Prije dolaska u Hrvatsku nisam imala pojma da ovakve rijeke postoje u Europi.

Više od devedeset sedrenih barijera dodatak su ljepoti i biološkoj raznolikosti Mrežnice. Ove geološke formacije se stvaraju kroz kontinuirano taloženje kalcijevog karbonata u rijeci, a glavnu ulogu imaju mahovine i drugi mikrofiti i makrofiti, ličinke kukaca te drugi beskralježnjaci. Ovaj delikatan proces rezultira krhkim naslagama koje predstavljaju značajna staništa te se lako mogu uništiti. Sedrene barijere su stoga jedan od dva tipa staništa zbog kojih je cijela rijeka Mrežnica zaštićena kao dio EU Natura 2000 mreže.

Uz slap su nekad radila tri mlina. Jedan je sad vikendica, dok ostali nisu u funkciji.

Prije par godine je tvrtka Kelemen energija d.o.o. odlučila obnoviti staru mlinicu u svrhu proizvodnje električne energije. Projekt je nazvan Dabrova dolina 1. Iako se radi o Natura 2000 području, plan se nije činio problematičan, s obzirom na to da je isprva planirana obnova mlinice i mlinskog kanala.

Za razliku od drugih hidroelektrana, ovdje nije bila planirana brana: gledano iz ekološke perspektive, najvažnije je bilo osigurati dovoljno vode u rijeci da ne bi došlo do isušenja sedrene barijere te izbjeći oštećenje sedre tijekom radova.

Godine 2013. proveden je glavni postupak ocjene utjecaja na ekološku mrežu. Projekt je odobren, ali uz 23 mjere ublažavanja kroz smanjenja utjecaja na ciljeve očuvanja (sedra, ribe) rijeke Mrežnice kao Natura 2000 područja koje uživa posebnu zaštitu na razini EU.

Na primjer, mehanizacija i radnici nisu smjeli doći u direktni kontakt sa sedrenim barijerama, a obnova mlinice je morala pratiti niz uvjeta koje bi propisao Konzervatorski odjel u Karlovcu. Također, nije bilo dozvoljeno produbljenje korita za vodozahvat. Dozvoljeno je isključivo korištenje vode koja teče preko velikog slapa u smjeru stare vodenice. Uz to, obavezno je bilo ugraditi senzor na lijevoj strani slapišta koji bi u slučaju niskog vodostaja — manje od 1.5 m3/sekundi, zaustavio rad turbine, kako bi sva voda išla preko slapa.

U veljači 2014. počeli su problemi. Doneseno je novo rješenje sa izmjenama i dopunama zbog promjene u projektu za Studiju glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Međutim nije proveden novi postupak prethodne ocjene na ekološku mrežu u kojem bi zainteresirana javnost mogla sudjelovati. Očekivana proizvodnja struje je povećana sa 1,32 GWh na 1,8 GWh godišnje, zapremina vode usmjerena na turbine je povećana sa 4,5 m3/s na 5 m3/s, a planirani vodozahvat je pomaknut nekoliko metara uzvodno od slapa. Dubina na ulazu u vodozahvat više se ne spominje. Još uvijek nije bilo jasno napisano da bi proizvodnja električne energije trebala prestati kod niskog vodostaja i da bi stari mlin bio obnovljen i korišten kao turbinska zgrada.

Kelemen energija je 2015. godina dobila kredit od milijun eura od Privredne Banke Zagreb. Kreditna linija je financirana od EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) za poticanje održive energije. Nitko iz javnosti to tada nije znao jer međunarodne financijske institucije ne objavljuju informacije o kreditima koji imaju komercijalne banke kao posrednike. EBRD je u zadnje vrijeme konačno počela objavljivati neke od informacija o projektima koji su financirani kroz Program financiranja za održivu energiju na Zapadnom Balkanu (Western Balkans Sustainable Energy Financing Facility), ali je to bilo prekasno za pravovremeno rješavanje problema u slučaju Dabrove doline 1.

Dabrova dolina 1 je jedna od barem 61 hidroelektrane financirana od EBRD u jugoistočnoj Europi od 2005. godine, kako je otkrio Bankwatch u novom izvještaju.

Izgradnja je počela 2016. godine, a sa time i novi problemi. Stari mlin uopće nije obnovljen, nego je izgrađen potpuno novi objekt. Stara mlinica je ostala neiskorištena, a novi vodozahvatni kanal uzima puno više vode iz rijeke nego stari kanal.

Završeni vodozahvat

Kao što se vidi dolje na fotografiji iz zraka, investitor je također izvodio radove u koritu u svrhu izgradnje novog i većeg vodozahvata. Iskopana je i ogromna rupa za turbinu, umjesto da se obnovi stari mlin i iskoristi u svrhu samog zahvata.

Iz nekog razlog je investitor izgradio i drugi, manji kanal, koji više liči na stari kanal koji je vodio do mlinice. Međutim on zapravo sada ne služi ničemu, dapače samo još smanjuje količinu vode na sedrenoj barijeri. Jasno je i da je stvaranjem ulaza u kanal došlo do oštećenja sedre.

U svibnju 2016. godine udruga Eko Pan je tražila od državne Inspekcije zaštite prirode da izvrši inspekcijski nadzor i utvrdi da li je došlo do povrede propisanih uvjeta iz Rješenja o glavnoj ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu.

Od tada situacija postaje kafkijanska. Županijske i državne vlasti su provele nekoliko inspekcijskih nadzora, ali se ponašaju kao da se najgora kršenja uvijeta nisu nikad ni dogodila.

U svibnju 2016. godina, u prvom odgovoru državne Inspekcije zaštite prirode, piše samo da je županijska javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima ( JU “Natura Viva”) provela nadzor i da ima obavezu obavijestiti javnost o rezultatima.

U srpnju 2016. godina se Eko Pan opet obratio državnoj Inspekciji za zaštitu prirode jer nije odgovorio na sadržaj prijašnjeg pisma. Eko Pan je također dao novi pregled činjenica, uključujući dokaze da je izgradnja oštetila sedrene barijere i da mlinica uopće nije obnovljena. Državna Inspekcija zaštite prirode proslijedila je pismo i opet uputila postupak na županijsku razinu.

Državna Inspekcija zaštite prirode je 22. studenog 2016. obavljala nadzor županijske JU “Natura Viva” tijekom terenskog posjeta. U zapisniku piše, između ostalog, da bi senzor za praćenje protoka vode na slapištu trebao biti ugrađen kasnije.

U zapisniku županijske JU “Natura Viva”, međutim, piše da je terenski posjet bio 23. studenog a ne 22. Možda je ovo samo tipfeler, ali – za razliku od zapisnika državne inspekcije – piše da je senzor za praćenje protoka vode na slapištu već ugrađen.

Niti jedan od zapisnika inspekcije ne komentira izgradnju potpuno novog objekta, kao ni novi i dublji vodozahvatni kanal pa ni oštećenje sedrene barijere.

Upravni odjel za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša Karlovačke županije je u ožujku 2017. obavio tehnički pregled objekta. U zapisniku se ističu dvije proceduralne progreške, ali nema komentara u vezi promjena na projektu.

Eto nas u srpnju 2017. godine: hidroelektrana je u međuvremenu puštena u rad, a u Hrvatskoj je uslijedila jaka suša. Slap Šušnjar je gotovo u potpunosti presušio, kao i biljna vegetacija na sedrenoj barijeri. Unatoč tome, vodozahvat je još uvijek usmjeravao vodu prema turbini, i hidroelektrana je radila.

Slap Šušnjar se osušio, 13.07.2017.

WWF Adria je obavijestila državnu Inspekciju zaštite prirode, postavljajući pitanje da li je senzor zaista ugrađen i tražila da inspekcija hitno obavi terenski posjet.

U kolovozu je inspekcija u svojem odgovoru nabrojala terenske posjete koji su prethodno izvršeni. U svojim odgovorima inspekcija tvrdi da se poštuje ekološki prihvatljiv protok od 1.5 m3/sekundi iz Rješenja. Također inspekcija nije obavila novi terenski posjet kako je traženo u novoj prijavi.

Iz odgovora inspekcije je konačno postalo jasno da je senzor za mjerenje protoka vode ugrađen, ali na krivom mjestu. Nije bio na lijevoj strani slapišta, kao što je propisano u Rješenju o glavnoj ocjeni utjecaja na ekološku mrežu, već na privodnom kanalu, a referentni protok uzima 2 km uzvodno na mjernoj postaji Juzbašići. U praksi to znači da se protok od 1.5 m3/s mjeri za cijelu rijeku Mrežnicu, a ne na samoj lokaciji zahvata, odnosno lijevom dijelu slapišta na slapu Šušnjaru. Onda nije čudno da vodostaj i protok nikada nisu bilo dovoljno niski da bi se potpuno zatvorio rad hidroelektrane.

Tek u prosincu 2017. je jedna državna institucija konačno priznala da postoji problem. Međutim to nije rezultiralo konkretnima potezima nadležnih državnih i lokalnih tijela kako bi uvjeti iz Rješenja bili ispunjeni.

Nakon upita građana, Pučka pravobraniteljica se obratila Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu. Agencija je izašla na teren i potvrdila da je senzor na krivom mjestu i da ga je potrebno premjestiti na lijevu stranu slapa kao što je propisano Rješenjem.

Agencija je također potvrdila da postoje dva kanala na lijevoj strani slapišta – vodozahvat za hidroelektranu i obnovljeni kanal mlinice koji sad ničemu ne služi – i da je samo jedan spomenut u projektnoj dokumentaciji. Rezultat je da je više vode oduzeto slapu nego što je dozvoljeno. Agencija je zaključila da se kanal prema mlinici treba vratiti u prvobitno stanje, tako da kod niskog vodostaja voda ne ulazi u kanal, nego da se usmjerava prema sedrenoj barijeri.

Nažalost, ovaj izvještaj nije rezultirao daljnjim potezima inspekcije kako bi se navedene nepravilnosti uklonile i rad hidroelektrane uskladio s propisanim uvjetima i mjerama ublažavanja.

S obzirom na to da postoji realna opasnost da će slap Šušnjar presušiti i ovog ljeta, vrijeme je da EBRD i PBZ potaknu državne institucije i tvrtku Kelemen energija da poštuju propisane uvjete i osiguraju provedbu rješenja i zakona.

Treba učiti i za budućnost. Dabrova dolina 1 je primjer zašto se ne treba graditi hidroelektrane u zaštićenim i drugim osjetljivim područjima, pogotovo u zemljama gdje se slabo primjenjuju zakoni, a nadzor nad njihovom provedbom ostaje mrtvo slovo na papiru. Čak i projekt koji se na prvi pogled čini bezopasan može puno gore ispasti u stvarnosti. Ako ne postoji realna prijetnja da će vlasti provoditi pravila i propise, onda ne postoji razlog zašto bi vlasnici hidroelektrana poštivali uvjete iz dozvole.

Ovo je također primjer zašto je važno objaviti informacije o tome koji će projekti biti financirani sa javnim novcem putem banaka financijskih posrednika. Ti projekti su mali, ali mogu biti štetni. Da smo unaprijed znali da EBRD planira financiranje za ovaj projekt, mogli smo se obratiti banci sa našem komentarima u puno ranijoj fazi. Time bi se izbjeglo i uništenje prirodnog staništa i sačuvao dobar imidž EBRD i PBZ.

Nažalost ovo nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Hidroelektrana Ilovac na rijeci Kupi, je također financirana od europske javne banke kroz posrednika (Europska investicijska banka preko Zagrebačke Banke). Nalazi se također u Natura 2000 području. U slučaju Ilovca nedostaci u projektu su puno ranije počeli, jer nije bilo dovoljno kvalitetno napravljeno terensko istraživanje za studiju utjecaja na okoliš. Ali su lekcije dosta slične: hidroelektrane nisu kompatibilne sa zaštićenim područjima, uz to ocjena utjecaja na okoliš i pravo na pristup informacija trebaju biti poboljšani za projekte financirane preko komercijalnih banki — financijskih posrednika.

Ovaj i mnogi drugi slučajevi su navedeni u novom izvješću o financiranju hidroelektrana u jugoistočnoj Europi koje je sastavio Bankwatch.

Preuzimanje