Hidroenergetski projekat na gornjem toku Drine u Bosni i Hercegovini pretvorio bi 30 kilometara ove legendarne rijeke u stajaće rezervoare i uništio ključno stanište mladice. Njegova najveća brana bila bi Buk Bijela od 118 megavata, prvi put predložena 1970-ih, ali je bila više puta odbačena zbog uticaja na kanjon Tare u Crnoj Gori. Sada je nova procjena uticaja na životnu sredinu na javnoj raspravi, ali je prilično štedljiva s istinom.  

Činjenica da je za Buk Bijelu urađena nova procjena uticaja na životnu sredinu (EIA) sama je po sebi uspjeh. Da nije bilo otpora crnogorskog civilnog društva početkom 2000-ih i višegodišnjih pravnih borbi organizacija civilnog društva poput Aarhus centra u Sarajevu i Centra za životnu sredinu, brana bi do sada već možda blokirala Drinu. 

Ali, nakon postupaka pred domaćim sudovima, Odborom za provedbu Espoo konvencije, UNESCO-om i Energetskom zajednicom, u junu 2024. godine predstavnici Bosne i Hercegovine složili su se da sprovedu novu procjenu uticaja na životnu sredinu u procesu kojem je posredovao Sekretariat Energetske zajednice.

Neizvjesna borba pred Ustavnim sudom

Međutim, tu se dobre vijesti završavaju. Zapravo, novi proces procjene još nije ni trebao biti započet, jer pravni spor oko koncesije za projekat ostaje neriješen.  

U 2020. godini, 24 poslanika na državnom nivou podnijeli su zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da ispita odluke Vlade Republike Srpske o izdavanju koncesija za hidroelektrane Buk Bijela, Foča i Paunci na rijeci Drini. Tvrdili su da su te odluke kršile ustav, jer su sprječavale institucije na državnom nivou da upravljaju državnom imovinom – u ovom slučaju rijekom koja čini dio državne granice.  

U julu 2021. godine Ustavni sud je donio djelimičnu odluku, utvrdivši da spor postoji u vezi sa odlukom Republike Srpske o davanju koncesija, naloživši Komisiji za koncesije Bosne i Hercegovine da riješi pitanje u roku od tri mjeseca. Međutim, zbog problema u vezi sa sastavom Komisije, pitanje je i dalje neriješeno. 

Dok su vlasti Republike Srpske odbacile ovo pitanje, potencijalni izvođači – Dongfang, Sinohydro i China Energy Engineering Corporation – ga, i sa pravom, shvataju ozbiljno. Lokalni mediji su 2023. godine izvijestili o njihovoj zabrinutosti, a do sada nijedan ugovor nije potpisan. 

Obim projekta je takođe predmet žestokih sporova. Trenutni proces procjene uticaja na životnu sredinu obuhvata branu Buk Bijela snage 118 megavata, elektranu i rezervoar dužine 11 kilometara, koji bi bio izuzetno štetan. Ali, to je samo djelić stvarnog projekta. 

Buk Bijela bi radila u vršnom načinu rada (kao elektrana za pokrivanje vršne potrošnje), što znači da bi iz rezervoara otpuštala različite količine vode. To bi uzrokovalo veliku štetu za biodiverzitet i moglo bi biti opasno i za zajednice nizvodno.  

Kako bi se ti uticaji donekle ublažili, nizvodno bi se izgradila hidroelektrana Foča od 44 megavata. Još nizvodnije, izgradila bi se i hidroelektrana Paunci od 43 megavata. Ipak, ovi se projekti tretiraju kao tri odvojena projekta, s različitim koncesijama, studijama uticaja na životnu sredinu i procedurama za dobijanje dozvola. Procjena uticaja za Buk Bijelu insistira da se sve mogu graditi pojedinačno, ali ne objašnjava kako bi se ublažili efekti vršnog načina rada ako se Foča ne izgradi. 

A kao da to nije dovoljno, planirano je i jedanaest manjih brana kako bi se spriječilo prebrzo punjenje sedimentom rezervoara Buk Bijela. One bi uključivale sedam pregrada na rijeci Sutjesci, jednu na rijeci Klobučarici, jednu na pritoci Jabušnice i jednu na pritoci Hrčavke. Šesnaest „pojaseva konsolidacije“ implicira dodatne radove na tim rijekama, promjene njihovih korita i potencijalno uništavanje područja mrijesta riba.  

Dakle, dok studija razmatra uticaje izgradnje jedne brane, trebala bi razmotriti uticaje njih 14, te uticaje dodatnih 16 „pojaseva konsolidacije“.  

Gornji tok Drine i njene pritoke čine najvažnije preostalo stanište mladice (hucho hucho), koju IUCN klasifikuje kao “ranjivu” i koja je zaštićena Bernskom konvencijom. Ova veličanstvena riba živi samo u jugoistočnoj Evropi, a zbog fragmentacije njenih staništa, gornji tok Drine i njene pritoke Lim i Tara čine najduži preostali dio (preko 500 kilometara) gdje može preživjeti. 

Mladica treba dobro oksigenisanu vodu i čisti šljunak za mrijest, a može da migrira 30 kilometara ili više kako bi pronašla pogodne lokacije. Utvrđeno je da su pritoke Drine poput Bistrice i Ćehotine glavna mrijestilišta u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, a brane Buk Bijela, Foča i Paunci bi presjekle njihovu glavnu migratornu arteriju. 

Studija procjene uticaja brane Buk Bijela pruža vrlo malo informacija o trenutnoj distribuciji i kretanju mladice, te pokušava prikriti problem fragmentacije nudeći fantastična rješenja poput izgradnje ribljeg prolaza – iako bi slobodan pad brane bio 23 metra i nikada nije dokazano da mladica može koristiti takvu infrastrukturu.  

Takođe propisuje poribljavanje ribom uzgojenom u ribnjacima, iako naučnici upozoravaju da programi poribljavanja često ne uspijevaju i uzrokuju niz negativnih posljedica, od unošenja bolesti do narušavanja autohtonih genetskih fondova i prirodne selekcije. Takođe nije jasno ko bi to uradio, jer investitor, Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) u vlasništvu entiteta, jeste elektrodistributivno preduzeće, a ne uzgajivač ribe, te bi za to morao biti izgrađen posebni objekat. 

U jednom dijelu studija čak sugeriše da će mladica moći da se mrijesti uzvodno u rijeci Tari u Crnoj Gori kada im mrijestilišta u Bosni i Hercegovini postanu nedostupna. To je vrhunac razmišljanja bez ikakvih dokaza, jer studija ne sadrži podatke o tome da li brza Tara – najpoznatija po raftingu – uopšte ima pogodne lokacije za to. 

Kao da 14 brana u samom hidroenergetskom sistemu Gornje Drine nije dovoljno, ovaj dio sliva rijeke je napadnut s još više strana. 

Studija procjenjuje kumulativne uticaje brane Buk Bijela zajedno sa nekoliko postojećih i planiranih hidroelektrana u različitim scenarijima. To uključuje: 

• postojeću hidroelektranu Piva u Crnoj Gori i hidroelektranu Višegrad u Bosni i Hercegovini,  

• tri hidroelektrane na rijeci Bistrici kod Foče, koje su trenutno u izgradnji,  

• hidroelektrane Foča i Paunci, iako su u stvarnosti dio istog kompleksa kao Buk Bijela i trebale bi se procijeniti kao jedan projekt, 

• Komarnica, planirana u Crnoj Gori uzvodno od Pive, i Kruševo, planirana nizvodno od Pive, 

• Ustikolina, planirana nizvodno od Foče i Paunči, u Federaciji Bosne i Hercegovine. 

Osim Buk Bijele, studija priznaje dvije postojeće hidroelektrane i osam planiranih ili u izgradnji u okolini. Ipak nijedan od scenarija ne uključuje jedanaest antisedimentnih brana na rijekama Sutjeska i Klobučarica, niti na pritokama Jabušnice i Hrčavke. Osim ovih brana, planirano je 16 “pojaseva konsolidacije” na Hrčavki i Treskavcu radi stabilizacije korita rijeka, što znači još radova, narušavanja i štete. 

Pored toga, studija ne uključuje nekoliko brana planiranih na rijeci Ćehotini, kako u Bosni i Hercegovini, tako i uzvodno u Crnoj Gori, niti spominje malu hidroelektranu planiranu na rijeci Bjelavi.  

U stvarnosti, nijedna rijeka ili potok u tom području ne bi ostao netaknut od svih ovih planova, s razornim posljedicama. 

‘Niski do umjereni’ utjecaji na ptice i životinje

Čak i ako se uzme u obzir samo mali dio stvarne štete koju bi prouzrokovao hidroenergetski projekat na gornjem toku Drine, čak i ova studija mora priznati da bi Buk Bijela uništila neka staništa, uključujući staništa vodenkosa i vidre. Ali, pretpostavlja da se ove vrste mogu jednostavno preseliti, kao da negdje drugo postoji beskonačna količina odgovarajućih staništa za njih. 

Slično je i sa mladicom, studija priznaje da fragmentacija staništa može dovesti do genetskih promjena u populaciji, ali zbog dužine preostalih dionica rijeke tvrdi da u ovom slučaju ne bi trebalo doći do genetskog osiromašenja – što je lako reći ako njihove migracijske rute nisu poznate i ako desetine drugih planiranih brana nisu uključene u analizu. 

Sve u svemu, studija slijedi dobro poznatu tehniku pretvaranja da je projekat mnogo manji nego što jeste, kako bi se umanjila šteta. Iako u dijelu o kumulativnim uticajima djelimično priznaje da je problem veći, za ostatak studije se pretpostavlja da će biti izgrađena samo jedna brana.  

Čak i ova brana bi bila katastrofa za gornji tok Drine. Ali studija, kao i mnoge prije nje, slijedi fatalističku pretpostavku da će pogođene vrste jednostavno da se prilagode ili presele negdje drugdje. Kada će vlade konačno shvatiti da se to ne može dešavati u nedogled? Gornji tok Drine nije zamjenjiv, niti se može fragmentisati na desetine dijelova bez negativnih posljedica.  

Već smo prije uspjeli i morat ćemo ponoviti: Buk Bijela mora biti zaustavljena. 

Pročitaj više o projektu Buk Bijela. 

Fotografije: Ante Gugić, osim gdje nije naveden drugi autor