NVO: Smanjiti troškove proizvodnje

25 July 2016, RTCG

Troškovi proizvodnje u Rudniku uglja morali bi da budu smanjeni, kako bi projekat gradnje drugog bloka Termoelektrane (TE) Pljevlja imao šansu da bude isplativ, ocijenili su predstavnici nevladinih organizacija.

Kako se navodi u saopštenju CEE Bankwatch Network, Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Green Home-a, troškovi proizvodnje bi trebalo da budu smanjeni sa prošlogodišnjih 24,21 eura po toni na 17,5 eura po toni oko 2027. godine, a da nije uopšte sigurno da li će takvo smanjenje stvarno biti realizovano.

“Ako Rudnik uglja nekako uspije da to realizuje, broj zaposlenih bi morao da bude smanjen za pola. Do sada, u javnosti nije predstavljen nikakav plan da se to realizuje na pravedan način”, dodaje se u saopštenju.

Kako su kazali predstavnici tih nevladinih organizacija, dokument koji je crnogorska Vlada objavila u ime “dokazivanja” isplativosti projekta drugog bloka zapravo pokazuje suprotno.

Komentari CEE Bankwatch Network, MANS-a i Green Home-a, danas su objavljeni i dostavljeni Evropskoj komisiji (EK)i drugim relevantnim adresama.

Iz tih nevladinih organizacija su podsjetili da će Skupština u četvrtak početi raspravu o odluci o sporazumu sa Češkom, koji bi legalizovao način izbora Škoda Prahe kao najpovoljnijeg ponuđača bez standardnog tendera.

“Odluka bi stvorila uslove za dalji razvoj projekta drugog bloka, iako konačna cijena za izgradnju još nije dogovorena između Elektroprivrede (EPCG) i Škoda Praha”, navodi se u saopštenju.

Deloitte studija, kako su podsjetili, pretpostavlja cijenu od 321 miliona eura za izgradnju, iako je Škoda Praha ponudila najpovoljniju cijenu za 329 milliona eura.

“To znači da će sve opet morati da bude preračunato kada bude poznata konačna cijena”, dodaje se u saopštenju.

Deloitte pretpostavlja da će Crna Gora uspjeti da odloži plaćanje emisije ugljen-dioksida do barem 2026. godine.

“S obzirom da do sada nije bila praksa da se odloži takva naknada nakon ulaska u EU, nema nikakvog osnova za takve pretpostavke. Cijena ugljen-dioksida mora biti uključena od početka projekta”, smatraju u nevladinim organizacijama.

Iz CEE Bankwatch Network, MANS-a i Green Home-a, tvrde da nije uopšte spomenuta proizvodna cijena električne energije iz drugog bloka, dok su predviđene veleprodajne cijene u studiji su vrlo visoke – 97 eura po megavat satu (MWh) do 2040. godine bez inflacije, ili 143 eura po MWh sa inflacijom.

“Ako se takve projekcije uporede sa trenutnom cijenom od oko 38 eura po MWh u Crnoj Gori, jasno je da postoji velika opasnost da će prihod usljed eventualno nižih cijena struje, biti znatno manji nego što se očekuje”, navodi se u saopštenju.

Da bi prognoze o cijeni struje u studiji bile “umjerenije”, kako se dodaje, Deloitte veleprodajnu cijenu struje smanjuje deset odsto, ali tako nižu cijenu povezuje sa deset odsto nižom cijenom za emisije ugljen dioksida.

Niži troškovi ugljen-dioksida nijesu rizik za projekat, niti nešto što može uticati nepovoljno na projekat, pa to, kako su naveli iz nevladinih organizacija, više izgeda kao manipulacija sa brojevima, nego ‘umjereniji’ scenario.

“Ako će cijena izgradnje biti 321 milion eura, ako će Crna Gora odgoditi plaćanje ugljen dioksida do 2026. godine, ako će cijena struje značajno rasti, ako će cijene ugljen dioksida rasti sporije nego očekivano, ako će se troškovi proizvodnje uglja smanjiti na 17,5 EUR po toni u narednih deset godina i ako se ne plaća porez na dodatu vrijendost (PDV) na opremu i izgradnju, onda će drugi blok TE možda biti isplativ”, rekla je istraživač iz CEE Bankwatch Network, Pippa Galop.

Diana Čavor iz Green Home-a kazala je da je prije par dana predstavnik EPCG u emisiji Akcenti priznao da je postojeća TE “na ivici isplativosti” jer je proizvodna cijena 45 EUR po MWh, dok je prodajna cijena 39 eura po MWh.

”Kako iko onda misli da bi novi blok, uz sve troškove izgradnje i finansiranja, bila isplativa investicija u ovom trenutku”, pitala je Čavor.