Pljevlja II isplativ samo uz kreativno računovodstvo

25 July 2016, Vijesti Online

Da bi Pljevlja II imala šansu da bude isplativa, NVO navode da bi troškovi proizvodnje u Rudniku uglja Pljevlja bi morali biti smanjeni od 24,21 eura/tona u 2015. godini na 17,5 eura/tona oko 2027.

Dokument koji je Vlada Crne Gore objavila u ime “dokazivanja” isplativosti projekta Pljevlja II zapravo pokazuje suprotno, prema komentarima nevladinih organizacija CEE Bankwatch Network, MANS i Green Home, koji su objavljeni danas i dostavljeni Evropskoj komisiji i drugim relevantnim adresama.

“Skupština Crne Gore u četvrtak počinje raspravu o odluci o sporazumu sa Češkom Republikom koji bi legalizovao način izbora Škoda Prahe kao najpovoljnijeg ponuđača bez standardnog tendera. Odluka bi stvorila uslove za dalji razvoj projekta bloka II, iako konačna cijena za izgradnju još uvijek nije dogovorena između EPCG i Škoda Praha. Deloitte studija pretpostavlja cijenu od 321 miliona eura za izgradnju, iako je Škoda Praha ponudila najpovoljniju cijenu za 329 milliona eura. To znači da će sve opet morati da bude preračunato kada bude poznata konačna cijena. Deloitte takođe pretpostavlja da će Crna Gora uspjeti da odloži plaćanje emisije CO2 do barem 2026. godine. S obzirom da do sada nije bila praksa da se odloži takva naknada nakon ulaska u EU, nema nikakvog osnova za takve pretpostavke. Cijena CO2 mora biti uključena od početka projekta”, navodi se u saopštenju MANS-a.

Napominje se da uopšte nije spomenuta proizvodna cijena električne energije iz drugog bloka, a predviđene veleprodajne cijene u studiji su vrlo visoke – 97 EUR/MWh do 2040 bez inflacije ili 143 EUR/MWh sa inflacijom.

“Ako se takve projekcije uporede sa trenutnom cijenom od oko 38 EUR/MWh u Crnoj Gori, (2) jasno je da postoji velika opasnost da će prihod usled eventualno nižih cijena struje, biti znatno manji nego što se očekuje. Pored toga, da bi prognoze o cijeni struje u studiji bile “umjerenije” Deloitte u proračunu veleprodajnu cijenu struje smanjuje za 10 %, ali tako nižu cijenu povezuje sa 10 % nižom cijenom za emisije CO2. Niži troškovi CO2 nijesu rizik za projekat, niti nešto što može uticati nepovoljno na projekat, pa ovo više izgeda kao manipulacija sa brojevima, nego “umjereniji” scenario. A čak i uz ovu manipulaciju u proračunu, ako veleprodajna cijena struje bude 20% niža nego očekivana (i cijene CO2 takođe), studija Deloitte priznaje da će projekat Pljevlja II biti neisplativ. S obzirom na teškoće prognoziranja cijene, ovo uopšte nije nerealan scenario. Dakle, ako cijene CO2 budu kao očekivane, a ne 20 odsto niže, isplativost investicije će onda biti još osjetljivija na cijene struje.”

Da bi Pljevlja II imala šansu da bude isplativa, NVO navode da bi troškovi proizvodnje u Rudniku uglja Pljevlja bi morali biti smanjeni od 24,21 eura/tona u 2015. godini na 17,5 eura/tona oko 2027.

“Nije uopšte sigurno da li će takvo smanjenje stvarno biti realizovano, a ako rudnik nekako uspije da to realizuje, broj zaposlenih bi morao da bude smanjen za pola. Do sada, u javnosti nije predstavljen nikakav plan da se to realizuje na pravedan način. Znači ako će cijena izgradnje biti 321 milion eura, ako će Crna Gora odgoditi plaćanje CO2 do 2026. godine, ako će cijena struje značajno rasti, ako će cijene CO2 rasti sporije nego očekivano, ako će se troškovi proizvodnje uglja smanjiti na 17.5 EUR/tona u sljedećih 10 godina i ako se ne plaća PDV na opremu i izgradnju, onda će Pljevlja II možda biti isplativ. Moraš biti veliki optimista da vjeruješ da će se sve te okolnosti poklopiti”, komentariše Pippa Galop, istraživač iz CEE Bankwatch Network.

“Prije par dana je predstavnik EPCG u emisiji Akcenti priznao da je postojeća termoelektrana “na ivici isplativosti” jer je proizvodna cijena 45 EUR/MWh, dok je prodajna cijena 39 EUR/MWh. Kako iko onda misli da bi novi blok, uz sve troškove izgradnje i finansiranja, bila isplativa investicija u ovom trenutku?” pita se Diana Čavor, iz Green Home.